Prvi EVS program u Požegi
Veliki izazov i iskustvo koje stičemo realizacijom prvog EVS programa u istoriji naše organizacije traju već dve nedelje. Toliko je prošlo od dolaska Marije i Kristine, naše dve drage volonterke iz Španije.
Nakon upoznavanja sa Požegom, Forcom, prijateljima iz drugih organizacija i institucija u Požegi i Užicu Marija i Kristina su se potpuno adaptirale i spremne su za boravak u Požegi do kraja septembra.
Trenutno su u Sarajevu na seminaru sa drugim volonterima učesnicima EVS programa
Nihova iskustva procitajte u tekstovima koji slede :
Kristina
Jedno jutro dok sam proveravala svoj Facebook profil videla sam objavu na stranici pod nazivom Diversidad Voluntariado Universidad de Murcia o programu pod nazivom “Make a Move”. Ovaj program je namenjen osobama sa invaliditetom, pa sam odlučila da ga pročitam, da dobijem informacije I saznam nesto vise o tome.
Dva dana kasnije sam odlučila da ispričam roditeljima a oni su me savetovali da se prijavim jer bi to moglo biti i dobro iskustvo za mene i njih. Do sada se nismo razdvajali.
Poslala sam sve dokumente za prijavu, mislila sam da prijavljivanje za ovaj program može predstavljati način da naučim kako da se razviju projekti i programi u drugoj zemlji.
Nedelju dana kasnije dobila sam mejl da sam izabrana za program.
Bila sam veoma iznenađena jer nisam očekivala taj rezultat. Te noći sam obavestila svoju porodicu o rezultatima i bili su i iznenađeni. Niko od mojih prijatelja ništa nije znao do tog trenutka. Sutradan sam odlučila da kažem mojim kolegama I prijateljima koji su bili srećni zbog mene. Ostali prijatelji koji su malo I znali o ovom programu bili su presrećni.
Mesec jun je bio mesec pun e-mailova I poruka o programu. Jednog dana sam dobila poruku mejlom od Dragane koja će biti moja referentna osoba odnosno mentor u Srbiji. Pitala me je kada možemo da napravimo video poziv, pa smo odlučili da to bude isto popodne. Bila sam vrlo nervozna jer sam morala da razgovaram sa njom na engleskom a moj engleski nije bio dobar. Razgovarale smo na skype ali postojale su neke stvari koje nisam mogla dobro razumeti. Nakon toga svi učesnici su imali video poziv sa Mario-om koji je naša referentna osoba u Španiji. Objasnio nam je I ispričao nešto o volontiranju , našim pravima i obavezama. .
Rekao nam je da ćemo dobiti džeparac pa sam mislila da ćemo ga primiti pre putovanja, ali to nije bilo tako. Nekoliko dana kasnije dobila sam e-mail od El Corte Ingles-a . To je bila turistička agencija i priložila je e-mailom avionsku kartu, ali dva dana nakon toga dan odlaska morao je da se promeni, jer sam mogla ostati samo u Srbiji devedeset dana, tako da je El Corte Ingles meni prosledio drugu avionsku kartu. Posle toga imala sam četiri dana da spakujem sve svoje stvari, tako da sam bila veoma nervozna .
Ja sam Cristina I zivim u gradu zvanom Region de Murcia. Aerodrom sa kojeg sam morala da poletim je udaljen četiri sata vožnje kolima. Sva moja porodica me je pratila na aerodrom, ali su bili malo tužni jer će biti bez mene tri meseca. Dan kada sam putovala bio je dug I bila sam umorna jer sam ceo dan morala da putujem, da spresedam na dva aviona i između njih morala sam da cekam na aerodromu u Milanu tri sata. Stigla sam u Beograd skoro u jedanaest p.m. Kada sam uzela svoj prtljag, otišla sam da potražim Draganu koja me je čekala na vratima aerodroma. Posle toga morali smo putovati automobilom tri sata do Požege. Tog dana kiša je padala bez prestanka , pa mi je delovalo da je u Srbiji hladnije od Španije. .
Dva dana nakon dolaska videla sam da je vreme slično kao kod nas. Stan u kom sam smestena je jako prijatan i vrlo je blizu organizacije Forca koja je moja hosting organizacija.
Jedna od stvari koja mi se dopala bila je zelena površina i sve je blizu ako želite da odete u supermarket ili bilo gde , nije vam potreban automobil. Nešto drugo što mi se dopalo je bilo meso koje je veoma ukusno.I pivo J.
Ljudi su veoma gostoljubivi u Požegi I jedini problem koji imam jeste da ne mogu govoriti srpski jezik, tako da se nadam da ću to uskoro naučiti. Kada sam stigla u organizaciju Forca, osećala sam se dobro jer ljudi koji rade ovde su bliski i brinu se o meni i mojim potrebama.
Volim sve projekte i programe sa kojima radim, kao što su ekologija, invalidnost … Smatram da je zanimljivo jer sam studirala socijalni rad na Univerzitetu, tako da mogu da saznam o organizaciji programa i više stvari. Mislim da je dolazak ovde odlična ideja jer mogu doziveti nova iskustva, naučiti nesto o drugim kulturama i mogu da podelim sa drugim osobama svoje iskustvo.
Do ovog trenutka sam dobro i nadam se da ću naučiti puno stvari i da mogu da napredujem kao osoba.
Marija
Dobro jutro. Ja sam Marija i sada sam u Srbiji. Kako je to?
Moji prijatelji koji znaju da sam slepa i pored toga volim da putujem boreći se sa mojim veštinama mobilnosti, pitali bi me kako to uspevam.
Da, to je tačno, zbog moje onesposobljenosti mi je teško da putujem ako ne znam mesto a pored toga, veliki je problem i strah od novih stvari.
Ali to se promenilo. Jednog dana videla sam Erasmus EVS program na veb stranici za studente sa invaliditetom I onda sam pomislila: pa dobro, verovatno bih mogla i ja da probam to.
Imam dosta prijatelja koji su slepi i često su mi govorili da treba da probam ovo iskustvo, ali nikad se nisam mogla osetiti dovoljno jaka da to uradim. Kada sam videla ovaj EVS, bio je drugačiji iz nekih razloga.
Prvo, upravo završavam studije na Univerzitetu i uvek sam razmišljala da bih želela da uradim nešto novo i različito nakon svih godina studija.
Pored toga sam želela da otkrijem novu kulturu i naučim kako drugi ljudi u mojoj istoj situaciji žive drugim zemljama. Druga važna misao je da mogu mnogo bolje da naučim kako da se organizujem i poboljšam svoje lične sposobnosti za život. Zbog svega toga, kada sam saznala da Udruženje Forca može da realizuje projekat koji posebno uključuj programe za osobe sa invaliditetom i da će mi pružiti sve što mi je potrebno tokom boravka, odlučila sam da je to to, to je projekt koji sam tražila. Ali na početku stvari nisu bile tako jednostavne, jer se mojoj porodici nije svidela ideja. U stvari, u toku studiranja , imala sam priliku da idem na studiranje u inostranstvu ali im se to nije dopalo i zbog toga nisam to uradila. U to vreme nisam ništa rekla , shvatila sam da sam propustila priliku, ali sada mi je nešto reklo da moram pokušati, i bez obzira na to da su se trudili da se predomislim, bila sam odlučna. Prilika je zaista bila sjajna, tri meseca u Srbiji, volontiram, uz hranu i smeštaj, a takođe i mali džeparac za naše potrebe. Bilo bi mi žao da sam ponovo propustila još jednu priliku. Tada sam odlučila da hoću da idem I imala sreće što sam bila odabrana da uživam u ovom iskustvu. Od prvog dana imala sam veliku podršku organizacije FORCA iz Požege i uvek su me pitali šta mi treba ili šta mogu učiniti da mi pomognu koliko god je to moguće, čak i pre nego sto sam krenula u Srbiju . Dok sam pripremala stvari koje sam želela da ponesem sa sobom, puno pitanja bilo je u mojoj glavi, šta bi mi trebalo tamo, šta ako propustim ovo ili ono … ali od prvog trenutka sam se uvek mogla pitati o vremenu , temperaturi, hrani, itd. Kad se moj datum letenja približio osećala sam se veoma nervozno i na trenutak sam razmišljala “Marija šta si uradila? Da li shvataš da je to tri meseca odsustva od kuće?” Ali onda sam razmišljala koliko sam želela da se to desi, a sada kada je bilo tako blizu, nije imalo povratka. Let je bio jako dobar I kada sam stigla u Beograd Dragana i Goran iz Force su me čekali na aerodromu, a takođe i Kristina, još jedan volonterka koja je došla iz Španije u okviru programa EVS. Moja prva impresija o Požegi, gradu u kojem boravimo, jeste da je to mirno mesto i stvarno mi se sviđa. To je tri sata putovanja od Beograda i ovde možemo puno toga uraditi. Za nekoliko dana u Forci sam uradila različite aktivnosti i otišli smo u posetu slepim I slabovidim ljudima Uzice, gde smo mogli razmenjivati iskustva o tome kako je uredjen život slepih u Srbiji i Španiji. Takođe sam mogla da vidim njihove knjige, njihovu pisacu mašinu za brajevo pismo i stvarno sam uživala u tom iskustvu. U narednih nekoliko dana idemo u Sarajevo kao deo obuke za volontere uključene u EVS programe i nadam se da će ovo biti vrlo lepo iskustvo gde mogu naučiti puno stvari.