Prvi EVS program u Požegi

0

Prvi EVS program u Požegi

Veliki izazov i iskustvo koje stičemo realizacijom prvog EVS programa u istoriji naše organizacije traju već dve nedelje. Toliko je prošlo od dolaska Marije i Kristine, naše dve drage volonterke iz Španije.
Nakon upoznavanja sa Požegom, Forcom, prijateljima iz drugih organizacija i institucija u Požegi i Užicu Marija i Kristina su se potpuno adaptirale i spremne su za boravak u Požegi do kraja septembra.
Trenutno su u Sarajevu na seminaru sa drugim volonterima učesnicima EVS programa

 


Nihova iskustva procitajte u tekstovima koji slede :


Kristina 

Jedno jutro dok sam proveravala  svoj Facebook profil  videla sam objavu  na stranici pod nazivom Diversidad Voluntariado  Universidad de Murcia o programu pod nazivom “Make a Move”. Ovaj program je namenjen osobama sa invaliditetom, pa sam odlučila da ga pročitam,  da dobijem informacije I saznam nesto vise o tome.

Dva dana kasnije  sam odlučila da  ispričam  roditeljima  a oni su me  savetovali  da se prijavim jer bi to moglo biti i dobro iskustvo za mene i njih. Do sada se nismo razdvajali.

Poslala sam sve dokumente za prijavu, mislila sam da  prijavljivanje za ovaj program može predstavljati način da naučim  kako da se razviju projekti i programi u drugoj zemlji.

Nedelju  dana kasnije dobila sam  mejl  da sam izabrana za program.

Bila  sam veoma iznenađena  jer nisam očekivala  taj rezultat. Te noći sam obavestila  svoju porodicu o rezultatima i bili su i iznenađeni. Niko od mojih prijatelja ništa nije znao do tog trenutka. Sutradan sam odlučila  da kažem mojim kolegama I  prijateljima  koji su  bili  srećni zbog  mene. Ostali prijatelji koji su malo I znali o  ovom programu  bili su presrećni.

Mesec  jun  je bio mesec pun e-mailova I poruka o programu. Jednog dana sam dobila poruku mejlom od Dragane koja će biti moja referentna osoba  odnosno mentor u Srbiji.  Pitala  me je kada  možemo  da napravimo video poziv, pa smo odlučili da to bude  isto popodne.  Bila sam vrlo nervozna jer sam morala da razgovaram sa njom na engleskom  a  moj engleski  nije bio  dobar. Razgovarale smo na skype  ali postojale su neke stvari koje nisam mogla  dobro razumeti. Nakon toga svi učesnici su imali video poziv sa Mario-om koji je naša referentna osoba u Španiji. Objasnio nam je I ispričao  nešto  o volontiranju , našim pravima i obavezama. .

Rekao nam je da ćemo dobiti džeparac pa sam mislila da ćemo ga primiti pre putovanja, ali to nije bilo tako. Nekoliko dana kasnije dobila sam e-mail od El Corte Ingles-a . To  je bila turistička agencija i priložila je  e-mailom  avionsku  kartu, ali dva dana nakon toga dan odlaska morao je da se promeni, jer sam mogla  ostati samo u Srbiji devedeset dana, tako da je El Corte Ingles  meni  prosledio  drugu avionsku kartu. Posle toga imala sam  četiri dana da spakujem sve svoje stvari, tako da sam bila  veoma nervozna .

Ja sam Cristina I zivim u gradu zvanom Region de Murcia.  Aerodrom  sa kojeg sam morala da poletim   je udaljen  četiri  sata vožnje kolima. Sva moja porodica me je pratila na aerodrom, ali su bili malo tužni jer će biti bez mene tri meseca. Dan kada sam putovala  bio je dug I bila sam  umorna  jer sam ceo dan morala da putujem, da spresedam  na dva aviona i između njih morala  sam da cekam na aerodromu u Milanu tri sata.  Stigla  sam u Beograd  skoro u  jedanaest p.m. Kada sam  uzela svoj prtljag, otišla  sam da potražim Draganu koja me je čekala na vratima aerodroma. Posle toga morali smo putovati automobilom tri sata do Požege. Tog dana kiša je padala bez  prestanka , pa  mi je delovalo da je  u Srbiji  hladnije  od Španije. .

Dva dana nakon  dolaska   videla sam da je vreme  slično kao kod nas. Stan u  kom sam smestena  je  jako prijatan i vrlo je blizu organizacije Forca koja  je moja hosting organizacija.

Jedna od stvari koja mi se dopala bila je zelena površina i sve je blizu ako želite da odete u supermarket ili bilo gde ,  nije  vam potreban automobil. Nešto drugo što mi se dopalo je bilo meso koje je veoma ukusno.I pivo J.

Ljudi su veoma  gostoljubivi  u Požegi  I  jedini problem koji imam jeste da ne mogu govoriti srpski jezik, tako da se nadam da ću to uskoro naučiti. Kada sam stigla  u organizaciju Forca, osećala  sam se dobro jer ljudi koji rade ovde su bliski  i brinu se o meni i mojim potrebama.

Volim sve projekte i programe sa kojima radim, kao što su ekologija, invalidnost … Smatram da je zanimljivo jer sam studirala  socijalni rad na Univerzitetu, tako da mogu da saznam o organizaciji programa i više stvari. Mislim da je dolazak  ovde odlična ideja jer mogu  doziveti  nova iskustva,  naučiti  nesto o drugim kulturama  i mogu da podelim sa drugim osobama svoje iskustvo.

Do ovog trenutka sam dobro i nadam se da ću naučiti puno stvari i da mogu da napredujem  kao osoba.


Marija

Dobro jutro. Ja sam Marija i sada sam u Srbiji. Kako je to?

Moji prijatelji  koji znaju da sam slepa i pored toga  volim da putujem boreći se  sa mojim veštinama mobilnosti, pitali bi me kako to uspevam.

Da, to je tačno, zbog moje onesposobljenosti mi je teško da putujem ako ne znam mesto a pored  toga, veliki je problem i strah od novih stvari.

Ali to se promenilo. Jednog dana videla  sam Erasmus EVS program na veb stranici za studente sa invaliditetom I onda sam pomislila: pa dobro, verovatno bih mogla i ja da probam to.

Imam  dosta  prijatelja koji su slepi  i često su mi govorili  da treba da probam ovo iskustvo, ali nikad se nisam mogla  osetiti dovoljno jaka da to uradim. Kada sam videla  ovaj EVS, bio je drugačiji iz nekih razloga.

Prvo, upravo završavam studije na Univerzitetu i uvek sam razmišljala  da bih želela da uradim nešto novo i različito nakon svih godina studija.

Pored toga sam želela  da otkrijem novu kulturu i naučim kako drugi ljudi u mojoj istoj situaciji žive drugim zemljama. Druga važna misao je da mogu mnogo bolje da naučim kako da se organizujem i poboljšam svoje lične sposobnosti za život. Zbog svega toga, kada sam saznala da Udruženje Forca  može da realizuje projekat koji posebno uključuj programe za osobe sa  invaliditetom i da će mi pružiti sve što mi je potrebno tokom boravka, odlučila  sam da je to to, to je projekt koji sam tražila. Ali na početku stvari nisu bile tako jednostavne, jer se  mojoj  porodici nije svidela  ideja. U stvari, u toku studiranja , imala sam priliku da idem na studiranje u inostranstvu ali im se to nije dopalo i zbog toga nisam to uradila.  U to vreme nisam ništa rekla , shvatila  sam  da sam propustila  priliku, ali sada mi je nešto reklo da moram pokušati, i bez obzira na to da su se trudili  da se predomislim, bila sam odlučna. Prilika je zaista bila sjajna, tri meseca u Srbiji,  volontiram, uz hranu i smeštaj, a takođe i mali džeparac za naše potrebe. Bilo bi mi žao  da sam  ponovo propustila  još jednu priliku. Tada  sam odlučila da hoću da idem I   imala  sreće što sam bila  odabrana da uživam u ovom iskustvu. Od prvog dana imala sam veliku podršku organizacije FORCA iz Požege i uvek su me pitali šta mi treba ili šta mogu učiniti da mi pomognu koliko god je to moguće, čak i pre nego sto sam krenula u Srbiju . Dok sam pripremala  stvari koje sam želela  da ponesem sa sobom, puno pitanja bilo je u mojoj glavi, šta bi mi trebalo tamo, šta ako propustim ovo ili ono … ali od prvog trenutka  sam se uvek mogla  pitati o vremenu , temperaturi, hrani, itd.  Kad se moj datum letenja približio osećala  sam se veoma nervozno i na trenutak sam razmišljala  “Marija šta si uradila? Da li shvataš da je to tri meseca odsustva od  kuće?” Ali onda sam razmišljala  koliko sam želela da se to desi, a sada kada je bilo tako blizu, nije imalo povratka.   Let je bio jako dobar I  kada sam stigla u Beograd Dragana i Goran iz Force su me čekali na aerodromu, a takođe i Kristina, još jedan volonterka koja je došla iz Španije u okviru programa EVS.   Moja prva impresija o Požegi, gradu u kojem boravimo, jeste da je to mirno mesto i stvarno mi se sviđa. To je tri  sata  putovanja od Beograda i ovde možemo puno toga uraditi.  Za nekoliko dana u Forci sam uradila  različite aktivnosti i otišli ​​smo u posetu slepim I slabovidim  ljudima Uzice, gde smo mogli razmenjivati iskustva o tome kako je uredjen život slepih u Srbiji i Španiji.  Takođe sam mogla  da vidim njihove knjige, njihovu pisacu mašinu za brajevo pismo  i stvarno sam uživala u tom iskustvu. U narednih nekoliko dana idemo u Sarajevo kao deo obuke za volontere uključene u EVS programe i nadam se da će ovo biti vrlo lepo iskustvo  gde mogu naučiti puno stvari.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Fill out this field
Fill out this field
Молимо вас да унесете ваљану адресу е-поште.
You need to agree with the terms to proceed