Sedela sam na kafi sa drugarom i pričali o tome kako bih išla negde u drugu državu da vidim kako mladi negde drugo žive. Predložio mi je ideju koju je pročitao na netu koja je FORCA objavila nedavno – odlazak u Sloveniju, rad u osnovnoj školi 9meseci. Razmišljala sam, tih 9meseci mi je bilo dosta vremena ali sam ipak odlučila da hoću da se prijavim, jer sam želela nešto da promenim u svom životu, a i vidim da nisam mnogo razmišljala. Pronašla sam broj Dragane koja radi u Forci sa mladima, čule se i dogovorile da se vidimo u FORCI i vise razgovaramo o tome, da mi pojasni šta i kako taj program Evropskog volonterskog sevisa – EVS funkcioniše. Kad smo se našle, upoznavanje sa Draganom, bilo je prijatno. Pričala mi je o tome gde cu živeti, šta ću raditi, kako će mi biti, kakav je taj grad i da razmislim o odlasku, ali ja nisam mnogo razmišljala, odmah sam pristala. Poslala sam CV, i željno čekala da mi stigne pozitivan odgovor da sam baš ja taj kandidat koga žele. 🙂 Posle izvrsnog vremena, pozvala me je Rada kordinatorka iz Omladinskog centra Trbovlje, gde smo pričale i upoznale se, rekla mi je da će javiti šta su odlučili. Dok sam čekala da mi stigne odgovor, nekako sam znala da će me opet pozvati i to se desilo. Bila sam presrećna zbog toga. 🙂
Nisam baš puno razmišljala kako će mi biti tamo, kako ću se snaći…… znala sam samo- ja idem. Kako se vreme odlaska priblizavalo sve me je više hvatala panika, pa ja stvarno idem i to se uskoro dešava. Narednu godinu provešću u Sloveniji, sa volonterima iz drugih zemalja, radiću u školi i učiti decu ćiriličnom pismu. Spremanje, kupovina nekih stvari, pakovanje, sve mi je bilo uzbudljivo, ali i uplašeno jer prvi put idem na duži period negde gde ne znam nikoga, gde se priča drugi jezik, i nije mi bilo svejedno. Kad je došao 2.oktobar, došla sam na stanicu gde su me moji ispratili i sela u bus, i dalje nesvesna da idem. Putovala sam iz Beograda autobusom za Ljubljanu, prestala da razmišljam i prepustila se situaciji koja verujem da će mi promeniti život iz korena. Stigla sam, Rada me je čekala na stanici u Trbovlju, gde smo se odmah uputili u Mladinski centar. Tu sam se upoznala sa ostalom ekipom koja radi tu i prvi utisak mi je bio super, svideli su mi se I pričali smo o mojim budućim zaduženjima. Ovde uče naš jezik, ali ima i dosta naših ljudi iz stare Juge, Bosanaca koji žive i rade ovde, tako da mi se to svidelo, s obzirom da sam malo slabija sa komunikacijom na engleskom. Stan gde smo se smestili je super. Prva sam došla od nas tri, pa sam imala priliku da biram sobu. 🙂 Ljudi su kulturni i komunikativni, što mi se svidja, stariji i znaju naš jezik jer su ga učili u školi, a i kad pričaju slovenački sporije može nešto da se razume. Inače, od ponedeljka počinjemo sa učenjem slovenačkog jezika. Razgovor sa direktorkom škole je protekao dobro i svidela mi se škola, narocito kordinatorka tako da mi je na poslu odlicno. 🙂 Imali smo i on-arrival trening gde smo išli svi volonteri iz cele Evrope koji su trenutno na EVS-u, na more u Koper. Tu smo bili 5 dana, gde nam je bilo odlicno. Provela sam se baš lepo, upoznala sve volontere drugih zemalja, treninzi su protekli super, priča sa drugim ljudima, ko se čime bavi jer smo svi u tome. Tako da skratim, za početak, dobro mi je, obezbedjeni su mi stan, hrana, dzeparac, osiguranje, računi o kojima ne brinem, časovi slovenačkog….. preporučujem svim mladim ljudima, da nemaju predrasude o odlasku negde drugo, da je volontiranje lepo iskustvo, upoznavanje sa drugim ljudima iz razlicitih država sa njihovom kulturom, druženju pre svega, razgovorima, i ko to voli treba da pokuša, putuje, i nece se pokajati. 🙂
Nevena