Nevena Gavrilović -EVS

0
Sedela sam na kafi sa drugarom i pričali o tome kako bih išla negde u drugu državu da vidim  kako  mladi  negde drugo žive. Predložio mi je  ideju koju je pročitao na netu koja je FORCA  objavila  nedavno – odlazak u Sloveniju, rad u  osnovnoj školi  9meseci. Razmišljala sam, tih 9meseci mi je bilo dosta vremena ali sam ipak odlučila da hoću da se prijavim, jer sam želela nešto da promenim u svom životu, a i vidim da nisam mnogo razmišljala. Pronašla sam broj Dragane koja radi u Forci sa mladima,  čule se  i dogovorile da se vidimo u FORCI  i vise razgovaramo o tome, da mi  pojasni šta i kako taj program Evropskog volonterskog sevisa – EVS funkcioniše.  Kad smo se našle, upoznavanje  sa Draganom, bilo je prijatno. Pričala mi je o tome gde cu živeti, šta ću raditi, kako će mi biti, kakav je taj grad i da razmislim o odlasku, ali ja nisam mnogo razmišljala, odmah sam pristala. Poslala sam CV, i željno čekala  da mi stigne pozitivan odgovor da sam baš ja taj kandidat koga žele. 🙂 Posle izvrsnog vremena, pozvala me je Rada kordinatorka iz Omladinskog centra Trbovlje, gde smo pričale i upoznale se, rekla mi je da će javiti šta su odlučili.  Dok sam čekala da mi stigne odgovor, nekako sam znala da će me opet pozvati i to se desilo.  Bila sam presrećna zbog toga. 🙂
Nisam baš puno  razmišljala kako će mi biti tamo, kako ću se snaći…… znala sam samo- ja idem.  Kako se vreme odlaska priblizavalo sve me je više hvatala panika, pa ja stvarno idem i to se uskoro dešava. Narednu godinu provešću u Sloveniji, sa  volonterima iz drugih zemalja,  radiću u školi i učiti decu ćiriličnom pismu.  Spremanje, kupovina nekih stvari, pakovanje, sve mi je bilo uzbudljivo, ali i uplašeno jer  prvi put idem na duži period negde gde ne znam nikoga, gde se priča drugi jezik, i nije mi  bilo svejedno. Kad je došao 2.oktobar, došla sam na stanicu gde su me moji ispratili i sela u bus, i dalje nesvesna  da idem.  Putovala sam iz Beograda  autobusom za Ljubljanu,  prestala  da razmišljam i prepustila se situaciji  koja  verujem da će mi promeniti život iz korena. Stigla sam, Rada  me je čekala na stanici u Trbovlju, gde smo se odmah uputili u Mladinski centar. Tu sam se upoznala sa ostalom ekipom koja radi tu i prvi utisak mi je bio super, svideli su mi se I  pričali smo o mojim budućim zaduženjima. Ovde uče naš jezik, ali ima i dosta naših ljudi iz stare Juge, Bosanaca koji žive i rade ovde, tako da mi se to svidelo, s obzirom da sam malo slabija sa  komunikacijom na engleskom. Stan gde smo se smestili je super. Prva sam došla od nas tri, pa sam imala priliku da biram sobu. 🙂 Ljudi su kulturni i  komunikativni, što mi se svidja, stariji i znaju naš jezik jer su ga učili u školi, a i kad pričaju slovenački sporije može nešto da se razume. Inače, od ponedeljka počinjemo sa učenjem slovenačkog jezika. Razgovor sa direktorkom škole je protekao dobro i  svidela mi se škola, narocito kordinatorka  tako da mi je na poslu odlicno. 🙂 Imali smo i  on-arrival trening gde smo išli svi volonteri iz cele Evrope koji su  trenutno na EVS-u,  na more u Koper.   Tu smo bili 5 dana, gde nam je bilo odlicno. Provela sam se baš lepo, upoznala sve volontere drugih zemalja, treninzi su protekli super, priča sa drugim ljudima, ko se čime bavi jer smo svi u tome. Tako da skratim, za početak, dobro mi je, obezbedjeni su mi stan, hrana, dzeparac, osiguranje,  računi o kojima ne brinem,  časovi slovenačkog….. preporučujem svim mladim ljudima, da nemaju predrasude o odlasku negde drugo, da je volontiranje lepo iskustvo, upoznavanje sa drugim ljudima iz razlicitih država sa njihovom kulturom, druženju pre svega, razgovorima, i ko to voli treba da pokuša, putuje, i nece se pokajati. 🙂
Nevena

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Fill out this field
Fill out this field
Молимо вас да унесете ваљану адресу е-поште.
You need to agree with the terms to proceed