U Srbiji se sve više priča o aerozagađenju, čak su beogradske škole i vrtići krajem oktobra dobile dopis sa preporukom da decu ne izvode van objekata kada je vazduh zagađen. Nažalost, slična upozorenja i preporuke bi morala biti upućene u većinu škola i vritća u Srbiji, jer su razmere aerozagađenja dramatično visoke.Prema izveštaju Evropske agencije za životnu sredinu o kvalitetu vazduha u 344 grada u Uniji na poslednjem mestu je poljski grad Novi Sonč.
Alarmantna činjenica je da je u svih 15 mernih stanica u deset gradova Srbije, koje su analizirane, kvalitet vazduha tokom 2020. godine bio lošiji od onog koji udišu stanovnici najzagađenijeg grada Evropske unije. Kao kriterijum je uzeto prisustvo suspendovanih čestica PM 2,5 i PM 10 koje dokazano negativno utiču na zdravlje ljudi. Izvesno je da je broj gradova sa nekvaalitetnijim vazduhom u Srbiji od onog u Novom Sonču veći od deset. Naime, u mnogim srpskim opštinama ne postoje merne stanice, ali po satelitskim opservacijama i podacima dobijenim na osnovu njih, u mestima poput Požege, koja nije obuhvaćena istraživanjem, zagaćenje vazduha je veće od pojedinih gradova iz istraživanja o kojem sam govorio.
Stručnjaci domaće Nacionalna ekloške asocijacije navode da je najčešći uzrok prekomernih koncentracija čestica PM 2.5 – kako prema zvaničnim, tako i nezvaničnim izveštajima- su mala i kućna ložišta, uključujući i kotlartnice i male toplane snage manje od 50MW. One samo u zimskom periodu, tokom grejne sezone doprinesu sa više od 65 odsto u ukupnim emisijama PM 2.5 na nivou cele godine.
Primećujem da je ono što je povezujea svi deset srpskih gradova obuhvaćenih ovim istraživanjem jeste postojanje gradskih toplana, koje su 2020. godine jednim delom, kao u Nišu ili u većini slučajeva u potpunosti kao energent koristile – mazut. Ako uporedite kvalitet vazduha u gradovima u trenututku kada su im toplane radile na mazut i kvalitet vazduha nakon prelaska na po kvalitet vazduha prihvatljivije energente, shvatićete zašto je mazut proskribovan.
Da opet zavirimo u EU: Zakonodavstvo vezano za zaštitu životne sredine u Uniji je jasno i striktno se primenjuje. Pri pojavi prekomernog zagađenja, sankcionišu se zagađivači, donose se akcioni planovi, koji se, za razliku od Srbije, dosledno sprovode.
Istina je da je prelazak sa mazuta i uglja na prihvatljivije energente skup poduhvat, ali ne i nemoguć zadatak za lokalne samouprave, koje često naše novce troše u velikim količinama na trivijalne projekte. Njihova svrha je često u magli, ne ovoj koja nas guši, već u političkom smogu, kojim smo jednako zagađeni i zgađeni. Zato je neophodan i od velike važnosti, makar u Srbiji, argumentovan pritisak javnosti, pokretanje suvislih inicijativa od strane ekoloških aktivista i javna debata, koja nam nedostaje u svim oblastima socijalne stvarnosti.
Na listi gradova u koiima se udiše najnekvalitetniji vazduh u Srbiji -Smederevo je vrlo visoko. Doskora su se Smedervci grejali na 14 kotlarnica na mazut, danas ih je 12. To ne znači da građani i dalje za grejnja ne koriste čuvene smederevce i različite peći, koje troše ugalj i ogrevno drvo. Takvih ložišta je u gradu na Dunavu čitavih 20 000. Situaciju dodatno pogoršava, po mišljenju većeeg dela javnosti, i Železara, sada u vlasništvu kineskog HBIS-a.
O problemu zagaćenja se u samom Smederevu nije glasno pričalo dok tu temu na sto nisu stavili i treba reći, približili građanima, pogađate – aktivisti. Inicijativa Crveni bedževi je Smederevce na inventivan i ubedljiv način način podstakla da učestvuju u pokretanju stvari sa mrtve tačke. Aktivisti Inicijativa su podelili hiljade jednostavnih crvenih bedževa, koje šalju jasnu poruku – stop zagađenju Smedereva. Zato će ovo izdanje Eko reakcije biti posvećeno Crvenim bedževima i njihovoj trogodišnjoj borbi za kvalitetniji vazduh u Smederevu.
Svest o aerozagađenju, o njegovoj štetnosti po zdravlje ljudi je, uverili smo se, podignuta i prisutna, nažalost suštinske promene, koje zavise pre svega od lokalne i delom republičke vlasti, iako postoje, su male i nedovoljne. Sa tom tezom se slaže i Nataša Rašković, iz organizacije Pro.Tok21 koja je od početka uključena u delovanje Crvenih bedžev.Nataše konstatuje da je bilo jako teško napraviti i taj mali pomak i da je za suštinske promene osim novčanih resursa potrebno i dosta vremena.
U Srbiji, pogotovo ne u Smederevu nema relevantnog medicinskog istraživanja o uticaju aerozagađenja na zdravlja ljudi. Lekar Branislav Todorović iz toga razloga ne želi da govori o konkretnim posledicama zagđenja vazduha u Smederevu na njegove sugrađane. Ono što je sigurno je vazduh lošeg kvaliteta utiče negativno i on svojim trogodišnjim angažmanm u Crvenim bedževima na ličnom primeru pokazuje da se Smederevci moraju boriti za zdravlje tj. kvalitetniji vazduh. Branislav je zadovoljan dosašnjim delovanjem Inicijative u kojoj učestvuje, a posebno ističe semafor zagađenja koji je postavljen u centru grada i obaveštava o stanju aerozagađenja u tom delu grada i u skladu sa njim daje preporuke o ponašanju građana.
Celu epizodu možete pogledati na ovom linku